PRIČA KOJA NE OSTAVLJA PAMETNOG ČOVJEKA RAVNODUŠNIM.
| INFORMATOR br. 83 - ISTINITI FELJTON (1) Piše: Branko Stojković Kao dijete često sam prolazio kraj Škrbinove elitne kuće u centru grada, ono što je bilo najzanimljivije, bile su "lipete" i vrlo rijetke ptice, paunovi, koje su krasile njegovo dvorište. Tridesetak godina od onda je prošlo, a ja usput, puno sam se naslušao "mitova" i "legendi" o Miloradu Škrbini, kao sposobnom (nakupcu), trgovu (sa) stokom, i gospodarstveniku... itd. Nikad nisam imao priliku upoznati tog čovjeka do neki dan. Kad sam s njime i susreo se i kratko porazgovarao, tj. upoznao se. Poslije sam shvatio da je i on dio moje priče, koju sad pišem. Nedugo sam ponovo prolazio kraj "Škrbine" kuće, bjelovarske poznate zgrade, o kojoj se mnogo pričalo, i vlasnikovom dobrom životu. Iako po gradu naslušao sam se raznih svakojakih priča, kako je Željko Ledinski direktor Hrvatskih šuma, na dražbi kupio Škrbinovu velebnu kuću (samo) za 200.000 Kuna, vrlo jeftino. Prosto nisam u to vjerovao, dok nisam osobno Ledinskog vidio kako izlazi iz kuće M. Škrbine i zaključava vrata, i vanjska ulazna sa debelim lancem i lokotom. Priča je intrigantna*, u kojoj sam osmislio poziciju promatrača koji obožava zaviriti u tuđe živote. Slatkorječiv, prevrtljiv i nadasve dekadentni nekadašnji župan, vrlo dobro se snašao, savršeno, u "novoj" kući. A koji se već sad relativno uspješnim naziva, Željko Ledinski veliki "Radićevac", pomak napravio je u tehnologiji HSS-a nanošenjem laka i pozlate do svog uspjeha. Baš kao što su tvrdila braća Radić, koje je moja majka strašno obožavala; za razliku od goropadnih i umišljenih zvijezda, slika za uljudnog seljaka, koji na račun drugog seljaka dobro živi. Tako lijepo se je skučio i još jedan bivši župan Marijan Coner, postavši milijuner, vlasnik cijelog poslovnog carstva. Do devedesetih godina bio je: nikoje ništa, običan djelatnik, tadašnje tvornice traktora Tomo Vinković. Bio tih pretencionist* kad bi sebi pridavao zasluge da ću svojom pričom promijeniti mentalne sklopove ljudi, koji su im (to) dozvolili, da ih osiromaše. Možda mogu upozoriti na nešto, ali građanska promjena, ovisit će samo o samima njima. Tu je još jdan "paun" koji mijenja boju svog perja, i ja ga gledam... Osobno s velikom pažnjom pratio sam i čitao columne Mladena Markešića koje on u zadnje vrijeme servira i piše za Bjelovarac iznoseći svoje vizije, i verzije priča o njegovoj, narodno junačkoj i mudroj borbi za (obranu) ljudskih prava. Iznenađuje me taj novi preobraćenik koji pompozno* se vraća u javni život s prerađenom politikom. Normalno, da ja takvima ljudima nemogu vjrovati koji me podsjećaju na Ledinskog i Conera... ljude bez savjesti. I Maju iz Bastaja, tešku 4,5 milijuna Kuna. Logično je što upravo nas - svjedoke njihovih poniženja i nečiste savjesti, žele prevariti, ponovo, a mi ih smatramo odgovornima. Markešićevi članci, otužni su samoreklamni traktati* i zanesenjačke vlastite neosobnosti, popraćene, gdje on počinje vjerovati da je baš sve, pa i vlastitu nečistu savjest i "nepodobnu" karizmu prošlosti, moguće promijeniti. "Gumbi" nedaj da ti otmu perjanicu... kojekakvi paunovi. Kako je zapravo apsurdno* kad nema valjda boljih pisaca i političara, koji bi punili novinske stupce, a to vode stari provjereni kadrovi, i tako dalje održavaju "Kiklopsku muzeologiju i zoologiju" i tobože nas spašavaju, od zle kobi. I gospodin Mladen Markešić, kao takvi, dok je bilo vrijeme nisu imali petlju da kažu što misle. Pa sad istog toj javnosti još ćete teće objasniti: zbog čega ste osobno kad ste bili na određenim funkcijama, pročelnik za gospodarstvo, direktor Cromax-a, tih svih godina prešućivali činjenice o kojima sad pišete. Meni je drago i za pozdraviti je kako: "izgubljeni sin" vraća se svojoj kući, ali nitko nemože biti prije nas, koji smo ostali vjerni, Bogu i narodu. M. Markešić pokušava izmijeniti vlastiti život, i sve bi to bilo u redu, jer je Mladenov životopis njegovo privatno vlasništvo, ali je nezgoda u tome što je, u težnji za uljepšavanjem vlastitog, pokušao do krajnosti unakaziti tuđe životopise, pa i moj osobni. Okanite se, Markešiću isprazne nade da ćete javnost uvjeriti (kao što ni sebe niste uvjerili) da vi išta možete promijeniti. Nakon svega što ste loše napravili, kako da vam ljudi više vjeruju. Znam da se još uvijek osjećate nelagodno, tjeskobno i jadno zbog onoga što ste željeli, ali se niste, zbog straha usudili kazati. A sad zakašnjeli "osvetnik" paunovog pjeva. I s prozirne priče, nešto, želite nam "mistificirati". Dobro je da nakon selektivnog zaborava, ima onih, koje sjećanje dobro služi. Takva mišljenja i ocjene, političke presudbe, ovoj "novoj vlasti" nemate što spočitati, to mogu ja... U idućoj priči "Feljtona 2" o ljudima i događajima, misteru 10%, Boži Plazoniću: zaboravljenim direktorima i "žderačima", dobrotvorima i upropastiteljima... O malim i velikim igračima... U Bjelovaru, 21. 10. 2002. godine. ---------------------------------------- BRANKO STOJKOVIĆ B j e l o v a r, 43000 0958148290 (Tel/mob.) E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com Udruga "ŠTIT" URED. Masarykova 8 H R V A T S K A |
Nema komentara:
Objavi komentar