srijeda, 13. veljače 2019.

BOLESNO PRAVOSUĐE ŽIVI U VELIKOM ZABLUDAMA

ANTONIJA BAGARIĆ JE ZLO OD SUTKINJE

“Majku vam j…m četnici, sredit ću ja vas.”
Tako je stajalo u optužnom prijedlogu Općinskog državnog odvjetništva iz Bjelovara po Mirjani Vukorepa Ferenčak protiv Branka Stojkovića da je dana 20. ožujka 2003. godine izrekao prijetnju Jovanu Zozoli (Siniši Zozoli, Saši Zozoli, Vuki Zozoli). Te da se okrivljeni proglasi krivim i kazni sa 70 prosječnih dnevnih dohodaka u Republici Hrvatskoj.
Sutkinja Općinskog suda u Bjelovaru Antonija Bagarić u kaznenom predmetu protiv Branka Stojkovića, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 1. KZ-a, proglasila ga je krivim.
Naši heroji potrošenog obraza teret su za društvenu zajednicu
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud i predsjednik vijeća tog suda Božidar Iverac, te Ivanka Šarko i Milovan Subotić kao članovi vijeća, izrekli su mi kaznu zatvora u trajanju 30 (trideset) dana, tako da se izvršenje kazne odgađa na vrijeme 1 (jedne) godine. (Presuda u Bjelovaru, 22. siječnja 2004. godine.)
13. veljače 2006. godine Branku Stojkoviću izašla je uvjetna kazna zatvora. On nakon svega ne želi prešutjeti način na koji mu je nanesena nepravda. Stojković kaže: “Bog sve vidi i sve zna – tako se odvija i percepcija ljudske psihe.” No, tako je i meni taj tvorac života dao da mogu tumačiti i čitati znakove vremena. Branko Stojković otvorio je vrata politike i duhovnog života. On je ušao u novu dimenziju s izgrađenim svojim stavovima, a vrlo je rijetko da je netko mogao oboriti njegove teze. On je donesao “ŠTIT” pravu i čvrstu vjeru, i kaže: »Svatko tko se uzda u “ŠTIT” velik je i plemenit čovjek«.
Kako me je Bagarićka sudila u montiranom procesu i kako sam se ja branio?!
Odmah na početku glavne rasprave Bagarićka je kriknula: “Stojkoviću šutite, zvat ću pravosudnu policiju, koja će vas izvesti van, a u hodniku ispred vrata dočekati ćete presudu”. Bez ijedne moje riječi obrane, Bagarićka je sama unosila u zapisnik što je htjela. Ja sam bio osuđen “express de facto” u 5 minuta. Još se i danas pitam – odakle takva okrutnost, nemilosrdnost i mržnja prema meni, te osveta i bezakonje… Tko istražuje takve sudce koji glume bogove? Bjelovarsko pravosuđe na ovaj način je poraženo. A fikus demokracije je narodno zlo. Na koji način se provodi borba u redovima pravosuđa za istinu?
Sutkinja Štefica Bukvić donesla je presudu u parničkom postupku u kojoj se ja oslobađam od plaćanja traženog iznosa za duševne boli. Županijski sud po predsjednici vijeća Premužić vratio je tu presudu, prvostupanjskom sudu na novo suđenje – gdje je sutkinja Bukvić bez ikakvih novih stavljenih dokaza preinačila presudu u kojoj moram platiti Jovanu Zozoliju 5.000,00 kuna za duševne boli.
Kamo idu bjelovarski Sud i Policija? Kome su oni poklonili svoju vjeru? Jovan Zozoli koji je proveo 10 godina u Srbiji (1991.-2001.) tužio me je za duševne boli da mu moram platiti 200.000,00 Kuna. U tom slučaju svjedočio je neuropsihijatar dr. Radomir Drobac. Tužbu su sačinili za Jovana Zozlija Josip i Ante Jelić odvjetnici iz Bjelovara. Oni su me u procesu “lažno i najteže teretili”. Zanimljivo je to, da je prije suđenja Antonija Bagarić donesla rješenje da sam ja protuzakonito u Policiji bio ispitivan od strane policajaca Dražena Štajduhara i Prvoslava Kulića, i drugim službenika. A poslije Bagarićka je promijenila mišljenje i stavila se na raspolaganje njima. Moram spomenuti – kad je bio dr. Drobac na sudu kao vještak on i Zozoli su mi ponudili da se pomirim sa Zozolijem, što sam ja kategorički odbio. Rekao sam sutkinji Bukvić da bih radije išao u zatvor nego se pomirio sa Zozolijem, jer u tom slučaju, ja bi amnestirao i abolirao grijehe ove “cjelokupne gospode”.
Branko Stojković
U Bjelovaru, 14. 12. 2006.

Nema komentara:

Objavi komentar