MOJA MAJKA DRINA PEZER - STOJKOVIĆ JE ODLEŽLA PARTIZANSKI RADNI LOGOR U VELIKOJ PISANICI.

MOJA MAJKA DRINA PEZER - STOJKOVIĆ JE ODLEŽLA PARTIZANSKI RADNI LOGOR U VELIKOJ PISANICI. 

MOJA MAJKA DRINA PEZER - STOJKOVIĆ JE ODLEŽLA PARTIZANSKI RADNI LOGOR U VELIKOJ PISANICI. Ovdašnja direktiva kako se je tada zvala naredila je da se imaju svi neprijetelji zatvoriti, tj. prebaciti u radni logor u Velikoj Pisanici. Upravnom odjelu imaju se predati Hrvati, Srbi, Njemci, Talijani, Ustaše, domobrani, te skupno koristeči željeznicu prebaciti u logor. Tu uredbu osobno potpisuje Okružni NOO-a glavni šef svih logora Josip Mesić. Transportni vagoni kreću sa željeznike stanice u Bjelovaru. Nardba je; da se imaju svi neprijatelji popisati. U zakonu o davanju amnestije i pomilovanja piše u službenom listu Demokratske Federativne Jugoslavije, br. 47/ 1. u Beogradu. 06. srpnja 1945. godine, vijeće će odrediti o kaznama i uslovnim otpustima. Glavno tijelo sačinjavaju: Vladimir Bakarić, Ivan Krajačić-Stevo, Vicko Krstulović, Marko Belinić, Duško Brkić, Savo Zlatić-Mićo, Rade Žigić, Karlo Mrazović, Mile Počuća, Dragutin Saili-Konspirator, Anka Berus, Jakov Blažević, Peko Dabčević, Dr. Jože Vilfan, Svetozar Ritting, župnik crkve sv. Marko u Zagrebu, tada član predsjedništva ZAVNOH-a. Drugi partizanski logori su se nalazili u: Bjelovaru, Šušku (Rijeci), Crkvenici, Slavonskoj Požegi, Grubišnom Polju, Đakovu, Osijeku, Pločama, Otočcu, Ludbregu, Koprivnici, Zagrebu, Metkoviću, Spliru, Kninu, Mariboru, Kranju, Borovici, Šent Vid, Vrbas, Apatin, Vršac, Senta, Zemun, Semska Mitrovica, Novi Sad, Ruma, Belje, Vukovar, Pančevo, Petrovgrad, Bačka Palanka, Beograd, Veles, Demir Kapija, Smederovo, Niš, Jagodina, Bosanski Petrovac, Prijedor, Karlovac, Petrinja, Sisak, Podravska Slatina, Našice, Vinkovci, Slavonski Brod, Nova Gradiška, Virovitica, Daruvar, itd. Izvješće Dimitrija Georgijevića, opunomočenika OZN-e za Jugoslaviju upućeno Aleksandru Rankoviću, načelniku OZN-e Ministarstva narodne obrane govore na na stotine tisuća zarobljenih i pogubljenih ljudi. Moja majka Drina Pezer- Stojković, rođena je 09. veljače 1920. godine u Donjim Mamićima, Grude, Bosni i Hercegovini, kao peto dijete, od osmoro djece od oca Ivana Pezera i majke Danica Pezer. Majka Drina je doselila iz Hercegovine u Hrvatsku, 1941., sa majkom Danicom, sestrom Dragicom, sestrom Katom, sestrom Ivom, sestrom Šimom, i najmlađim bratom Antom Pezerom, koga su partizani zaklali - ubili kao mladog ustašu. Najstariji brat Franjo Pezer, od mame Drine je ostao na imanju u Hercegovini. Danas nitko više od njih nije živ. Nekada je bio vrlo težak život, pogotovo u Hercegovini, gdje je sami kamen i gdje ima malo plodne zemlje. Bila je glad i neimaština zbog toga su moja rodbina došli u Hrvatsku za boljim i lakšim životom. Ljudi tada nisu imali prijevozna sredstva; auto, bicikl, malo njih je imalo zaprežna kola, i nisu imali mobitele, televizore, internet, i drugu tehniku... Moja je majka Drina pješačila na dan preko 50-tak kilometara, iz Lasovca prema Bjelovaru. Moja majka Drina je doselila iz bijede iz Hercegovine na Bilogoru, u drugu bijedu, hodala je blatnim i mračnim bilogorskim selima, majka je tada imala 20-tak godinu, i bila je djevojka 1941. godine. Iz Lasovca-Šandrovca je hodala do Bjelovara, Tomaša i Prokljuvana, odnosno šume Lug, Trojstvenog Markvca, i do 27 kilometara u jednom smjeru. Partizani (komunste) zagorčali su mojoj majci i obitelji još više život. Dana 01. rujna 1944. godine moju majku Drinu Pezer su osudili zbog špijunaže, jer je odavala partizanske položaje ustašama i njemcima... Time je počinila kažnjivo djelo narodnog neprijatelja iz čl. 14. uredbe o vojnim sudovima, zbog čega je temeljem članka 5 i 16. Uredbe osuđena na 6 mjeseci prisilnog rada u partizanskom logoru Velikoj Pisanici. Te, gubitak građanskoh prava u trajanju jedne godine, i oduzimanjem jednog debelog svineta iz koca, radi naplate troškova suda. Presuda postaje i izvršava se odmah. Partizanski zapisničar Božidar Podobnik, sudski predsjedatelj Ivan Lončar i ovjerovoditelj Savo Valagić. Ovoj priči nije bio kraj; dok je majka služila logor i prala partizanske odore, Josip Manolić, partizanski major OZN-e za regiju i oblast Bjelovar, kao osijek za zaštitu naroda, tražio je smrtnu kaznu za Drinu Pezer, od Oblasnog komiteta KPH-a OZN-e komesara X. korpusa, koji je bio nadležan za sve komande bjelovarskog područja. Danas ratni zločinac Josip Manolić-Joža slobodno šeće Hrvatskom, a učinio je mnoge zločine, poubijao je više od 5000 ljudi. Serem se na ovu "tifusarsku" državu koja nije kadra da ga sudi, i serem se na tog Boga, koji ga drži na životu...  ------------------------------------------ BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT HRVATSKA / B j e l o v a r, 43000 0958148290 (Tel/mob.) E-mail: brankostojkovic152@yahoo.com Udruga "ŠTIT" URED. Masarykova 8 ----------------------------------------------------- Objavljeno: 02.07. 2019. godine ----------------------------------------------------- http://crostojkovic1958.blog.hr http://stitonosa1958.blogger.ba Broj članaka: 5017.